Ова веб страница користи колачиће како бисмо вам могли пружити најбоље могуће корисничко искуство. Информације о колачићима се чувају у вашем претраживачу и обављају функције као што су препознавање када се вратите на нашу веб локацију и помагање нашем тиму да разуме које делове веб странице сматрате најзанимљивијим и најкориснијим.

U uslovima potpunog medijskog mraka, uprkos bojkotu velikog dela opozicije i pozivima ovog režima da se zaokruži DA,
skoro 800.000
građana Srbije je
izašlo i reklo
NE!

U uslovima potpunog medijskog mraka, uprkos bojkotu velikog dela opozicije i pozivima ovog režima da se zaokruži DA,
skoro 800.000
građana Srbije je
izašlo i reklo
NE!
To je ujedno i najvažnija misao koju stalno treba imati na umu,
sve do izbora 3. aprila

Svaki dan za to vreme, mediji u Srbiji će “samo raditi svoj posao”: teoretisati, analizirati, zavađati, komplikovati, plasirati rejtinge raznih agencija za istraživanje javnog mnjenja, jedne će favorizovati, druge kritikovati, treće ignorisati itd.
To će trajati i ponavljaće se sve dok građani ne postanu toliko sluđeni, toliko apatični i pesimistični, dok ne pomisle da je sve izgubljeno i da nema svrhe glasati.
Svaki dan za to vreme, mediji u Srbiji će “samo raditi svoj posao”:

teoretisati, analizirati, zavađati, komplikovati, plasirati rejtinge raznih agencija za istraživanje javnog mnjenja, jedne će favorizovati, druge kritikovati, treće ignorisati itd.
To će trajati i ponavljaće se sve dok građani ne postanu toliko sluđeni, toliko apatični i pesimistični, dok ne pomisle da je sve izgubljeno i da nema svrhe glasati.
TAČNIJE, DOK GRAĐANI SRBIJE U POTPUNOSTI NE ZABORAVE ČINJENICU DA JE SAMO DVA I PO MESECA PRE IZBORA,
SKORO 800.000 LJUDI IZAŠLO NA REFERENDUM I REKLO NE.
Ishod referenduma nam je pokazao šta se dešava kada na biračkim mestima nema građana da sprečavaju krađu. U TRI NAJVEĆA GRADA U SRBIJI SMO IMALI KONTROLORE. U SVA TRI GRADA POBEDILO JE NE. U ostalim mestima širom Srbije gde nije bilo dovoljno kontrolora, desio se rezultat koji prkosi svim poznatim pravilima statistike.
Ishod referenduma nam je pokazao šta se desi kada na biračkim mestima nema građana da kontrolišu i sprečavaju krađu.
U TRI NAJVEĆA GRADA U SRBIJI SMO IMALI KONTROLORE. U SVA TRI GRADA POBEDILO JE NE.
U ostalim mestima širom Srbije gde nije bilo dovoljno kontrolora, desio se rezultat koji prkosi svim poznatim pravilima statistike.
“Ako u sobu sa otključanim sefom ostaviš kleptomana nasamo, da li je kriv kleptoman jer je krao, ili ti koji si mu to svesno omogućio?”
OK, ŽELIM DA BUDEM
KONTROLOR NA IZBORIMA:
Nakon klika na dugme stići će vam automatski mejl sa opisom osnovnih dužnosti kontrolora na glasačkom mestu, a u narednim danima očekujte i da vas kontaktiramo telefonom radi bolje organizacije.

BIRAČKIH MESTA U SRBIJI IMA 8.200
Da bi se pokrila sva biračka mesta, potrebno je minimum 16.400 građana koji će kontrolisati izbore u dve smene. Treba računati i na to da će se ljudi razboljevati ili imati neke nepredviđene okolnosti zbog kojih će otkazati. Zato da bi smo bili sigurni da smo pokrili celu Srbiju,
POTREBNO JE 20.000 PRIJAVLJENIH KONTROLORA.
Ovaj broj možda zvuči zastrašujuće i nedostižno, ali zapravo nije. To je samo 2.5% od onih 800.000 građana koji su izašli na referendum i rekli NE.
Podelite ovaj sajt sa što više svojih prijatelja:
BIRAČKIH MESTA U SRBIJI IMA 8.200
Da bi se pokrila sva biračka mesta, potrebno je najmanje 16.400 građana koji će kontrolisati izbore u dve smene. Svakako valja računati i na to da će se ljudi razboljevati ili imati neke nepredviđene okolnosti zbog kojih će otkazati.
Zato, da bismo bili sigurni da smo pokrili celu Srbiju,

POTREBNO JE 20.000 PRIJAVLJENIH KONTROLORA.
Ovaj broj možda zvuči zastrašujuće i nedostižno ali zapravo nije. To je samo 2.5% od onih 800.000 građana koji su izašli na referendum i rekli NE.
Ovaj broj možda zvuči zastrašujuće i nedostižno, ali zapravo nije.
To je samo 2.5% od onih 800.000 građana koji su izašli na referendum i rekli
NE
Podelite ovaj sajt sa što više svojih prijatelja:
Odgovor na to pitanje je vrlo jednostavan:
glasajte za koga god želite.




Mi smo Suverenisti
Saša Radulović
Inženjer elektrotehnike
Milan Stamatović
Tehnolog
Jovana Stojković
Dr medicine, psihijatar



Mi verujemo da je podela na patriote i nepatriote duboko pogrešna. Svi normalni ljudi su rodoljubi i vole svoju zemlju. Podela na levicu i desnicu je zastarela; aktuelna politička podela u svetu je na globaliste i suvereniste. Globalisti veruju u nadnacionalne strukture kao što je EU, ukidanje suverenih država sveta i građane koji su pre svega potrošači, lišeni nacionalnih osećanja. Suverenisti veruju u ličnu slobodu svakog pojedinca, u demokratiju i suverene države i nacije koje međusobno sarađuju.
Nakon što smo u novembru 2021. uočili opasnost koju za Srbiju donosi promena Ustava, pokret Dosta je bilo-Suverenisti pozvao je na ujedinjenje sve ostale političke opcije koje takođe vode suverenističku politiku, ne bismo li to zajedno sprečili. Na poziv su se tada odazvali Zdrava Srbija Milana Stamatovića i Živim za Srbiju Jovane Stojković. Svi smo potpisali Deklaraciju Suverenista i zajedno vodili referendumsku kampanju za odbranu Ustava, posle čega smo dogovorili i zajednički izlazak na parlamentarne izbore na listi Suverenisti.
Smatramo da svaka suverenistička opcija ima odgovornost da nijedan glas ne ostane ispod cenzusa. Naš poziv drugim suverenističkim opcijama koje su takođe pozivale da se zaokruži NE i dalje stoji otvoren. Nadamo se da nećemo razočarati onih 800.000 građana koji su uslovima medijskog mraka, bojkota globalističkog dela opozicije i pozivima isto tako globalističke vlasti da se zaokruži DA, ipak prepoznali značaj suverenističke politike za Srbiju svojim glasom za NE.
Program Suverenista
u 20 tačaka
Samo u 2021. godini, dokumentovano je 133 etnički zasnovanih napada na Srbe i njihovu imovinu na Kosovu i Metohiji. To je u proseku jedan napad na svakih 65 sati. Da li suverena država sme to da dozvoli?
Srbija treba da izađe iz svih štetnih sporazuma sa tzv. Kosovom*. Što pre doneti poseban Zakon o Kosovu i Metohiji po modelu Danske i Farskih ostrva, koji bi bio u skladu i sa Ustavom i sa Rezolucijom 1244 UN. KiM ponovo podvesti pod naš pravno-ustavni poredak i zaštititi srpski narod i državne interese: imovinska prava pravnih i fizičkih lica, istorijsko i kulturno nasleđe, ljudska prava, status nealbanskog stanovništva i njihovo pravo na samoupravu. Republika Srbija mora da jača svoje veze sa Republikom Srpskom, kao i da pruži besplatnu pravnu pomoć i podršku u rešavanju imovinskih i svih drugih problema sa kojima se susreću Srbi iz BiH, Hrvatske, Crne Gore i Makedonije.
Iako je možda počela kao korisna ideja objedinjenog tržišta, današnja EU je umesto ekonomskog, postala politički projekat koji za cilj ima oduzimanje suverenosti državama članicama krojenjem njihove unutrašnje i spoljašnje politike. Neke države-članice poput Poljske i Mađarske su počele da se bune što im EU oduzima suverenost. A Srbija?
Proces “pridruživanja” EU ima katastrofalne posledice po Srbiju. Umesto da jačaju i razvijaju domaću privredu, poslušne autokratske vlasti uz punu podršku EU se zadužuju, daju neopravdane subvencije uglavnom nemačkim investitorima i crpe novac iz EU fondova. Građanima Srbije se stvara kratkoročni privid nešto bolje ekonomske situacije, a u realnosti postajemo zadužena kolonija jeftine radne snage. Evropa nije jednako EU. Srbija je oduvek bila i biće deo Evrope. Spoljnopolitički fokus Srbije mora da bude jaka regionalna i susedska politika, kao i održavanje dobrih diplomatskih veza sa tradicionalno prijateljskim evropskim i svetskim zemljama. Srbija mora da bude otvorena prema svetu, ali da se fokusira na odbranu sopstvenih interesa. Suverenisti smatraju da Srbija nikada ne treba da uđe u NATO.
Pored enormnog rasta cena sirovina, goriva i osnovnih životnih namirnica, ljudi u Srbiji su primetili i jednu anomaliju: kurs evra kao da stoji zakucan. Veštački stabilan.
To je samo još jedan pokazatelj da dinar u Srbiji nije valuta, nego sredstvo svakodnevnog plaćanja, a sve ostalo je evro: i štednja i kreditiranje i nekretnine. Vrednost srpskog dinara se više ne zasniva na jačini srpske privrede, nego se određuje prema evru. Narodna banka Srbije kao i većina centralnih banaka drugih zemalja postale su obične menjačnice. Država koja ne upravlja svojom valutom nije suverena. Srbija mora da vrati monetarni suverenitet u ruke naroda. Prvi i najvažniji korak je ukidanje valutne klauzule. Uz njega ide ukidanje notara i sumanutih ovlašćenja izvršitelja, čime bi država zaštitila svoje građane od banaka i rastućeg problema beskućništva.
Da li suverena država sme da sklapa tajne ugovore i troši nepoznate količine novca građana, kao što se nedavno desilo sa Institutom za vodoprivredu Jaroslav Černi, kao što se desilo sa Er Srbijom, Srbijagasom, prugom Beograd-Budimpešta, Železarom Smederevo, kao što se priprema da se uradi sa Telekomom i EPS-om?
Budžet Republike Srbije predstavlja novac svih građana Srbije, a ne novac političara. Svaki građanin treba da ima javno dostupan uvid u to kuda je otišao svaki dinar iz budžeta. Državna uprava, lokalna samouprava, sva javna preduzeća, institucije i ustanove moraju jednom mesečno na svojim internet stranicama objavljivati detaljne podatke o trošenju budžetskog novca, kao i sve ugovore koje su sklopili u ime građana. Uvesti potpunu transparentnost države, koja će delovati kao kontrolni mehanizam i sprečiti svaku buduću vlast u korupciji i proneveri novca.
Svi građani Srbije će na svom džepu osetiti posledice partijskog zapošljavanja, i to preko računa za struju. Na očigled cele domaće javnosti, u termoelektrani Nikola Tesla se umesto uglja, ložilo blato; sada kada su proizvodni pogoni uništeni, Srbija mora da uvozi struju po višestruko većoj ceni, umesto da je sama proizvodi.
Na najodgovornija mesta u državnoj upravi, javnim institucijama, ustanovama i preduzećima, moraju doći najstručniji i najsposobniji ljudi, bez obzira na njihovu političku pripadnost, već isključivo na osnovu uslova propisanih na javnim konkursima. Srbiju treba da vode najsposobniji, a ne partijski najpodobniji.
Da li suverena država sme da dopusti da jedan kriminalni klan poput Belivukovog godinama nesmetano deluje na njenoj teritoriji? Da li sme da prođe nekažnjeno slučaj Krušik, slučaj Jovanjica? Da li javni funkcioneri smeju da kriju novac na ofšor destinacijama i ne objasne poreklo tog novca?
Tri grane vlasti treba da budu nezavisne od uticaja pojedinaca, političkih stranaka i stranaca. Sudska vlast treba da bude iznad izvršne vlasti, a zakonodavna iznad svih. Sudstvo, tužilaštvo, policija i vojska moraju da rade u interesu naroda, a ne političara, njihovih stranaka i stranaca. Poštovanje ljudskih i imovinskih prava. Izmena lošeg Zakona o poreklu imovine i vraćanje sve bespravno stečene imovine kroz privatizacije i korupciju. Sprovođenje finansijskih i međunarodnih istraga pranja novca preko ofšor destinacija. Uvođenje elektronske javne uprave na blok-čejn tehnologiji.
Izborne krađe i falsifikovanje narodne volje su postale ružna tradicija u Srbiji. Građani su imali prilike da to vide svojim očima i na nedavno održanom referendumu. Ako izborni sistem ne sprečava krađu, to znači da taj izborni sistem ne valja i da ga treba menjati.
Uvesti direktne izbore za predsednike opština i gradonačelnike i veći cenzus za koalicije. Srediti birački spisak, glasačka mesta kontrolisati video nadzorom. Kombinovani većinsko-proporcionalni sistem, ravnopravne teritorijalne zastupljenosti narodnih poslanika u Skupštini RS, izmena načina finansiranja političkih stranaka.
Da li sav novac koji ljudi širom Srbije plaćaju kroz porez treba da se sliva u ministarstva u Beogradu, ili taj novac treba da ostane u mestima u kojima ti ljudi žive?
Srbija treba da ima jednu sudsku i zakonodavnu vlast, jednu vojsku i spoljnu politiku, ali na nivou izvršne vlasti, potrebna je decentralizacija. Porezi koje ljudi plaćaju na lokalu, treba i da ostanu na lokalu. Povećavanjem nadležnosti lokalnih samouprava, stvaraju se prihodi dovoljni za samoodrživost lokala, a to je ujedno i prvi korak u rešavanju problema masovnog iseljavanja ljudi. Svi lokali u celoj Srbiji treba da imaju veći nivo nadležnosti nego što to ima AP Vojvodina.
Čak dve trećine svih zaposlenih građana Srbije rade u malim i srednjim preduzećima. Dakle, nisu velike strane fabrike kičma srpske privrede kao što nam se predstavlja, nego naša mala i srednja preduzeća.
Bez jake domaće privrede, nema ni dobrog obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite, kulture, bezbednosti. Država koja nema jaku domaću privredu nije suverena. Srbija mora da se osloni na inovacije, domaću privredu i domaće preduzetnike, olakša im troškove poslovanja manjim porezom i manjim birokratskim troškovima, obezbedi bankarski sistem koji domaćim privrednicima pruža dostupnu, kreditnu podršku u dinarima.
Tzv. strani investitori u Srbiju ne dolaze radi pravog ulaganja i pokretanja srpske privrede. To nisu fabrike koje se bave proizvodnjom, nego isključivo poslovima sklapanja i dorađivanja, a za to im je bitna samo jeftina radna snaga. Kada iscrpe sve subvencije, odlaze. Slična situacija je i sa stranim, uglavnom kineskim rudarskim kompanijama: one eksploatišu srpsku rudu i dodatno povećavaju svoj profit tako što ne moraju da brinu o zdravlju građana i životnoj sredini. Suverena država to ne sme da dopusti, a ova vlast ne samo da im to dopušta, nego ih još i podstiče.
Ove subvencije dovode u neravnopravan položaj domaće privrednike i predstavljaju nelojalnu konkurenciju koja koči njihov razvoj i rast, a Srbija se pretvara u divlju rudarsku koloniju i zemlju jeftine radne snage za globalne korporacije. U centru naše ekonomske politike moraju biti domaća, pre svega mala i srednja preduzeća, koja će pokrenuti privredni rast i otvoriti mogućnost dugoročnog ekonomskog prosperiteta u zemlji, a ne njegov kratkotrajan privid.
Kada radnik primi neto platu u iznosu od 35 hiljada dinara, država kroz porez i doprinose uzme malo manje od 20 hiljada dinara, što od radnika, što od poslodavca. U pitanju je skoro 60%. Zato i ne čudi masovni problem poslodavaca koji radnike prijavljuju uglavnom na minimalac, a ostatak plate im daju “na ruke”.
Porez i doprinose smanjiti za trećinu, a minimalac povećati tako da prati poresko rasterećenje. Uvesti progresivan sintetički porez. U prvom koraku, odmah uvesti početnu stopu od 20% i zatim oročiti rastom poreskih prihoda. Ovakva poreska reforma je najbolji i najravnopravniji podsticaj, kako za strane kompanije, tako i za domaća preduzeća. Pomoći frilenserima i sprečiti njihov odlazak iz zemlje.
Sumnjive privatizacije, stečaji i davanje državne imovine u bescenje nisu prošlost ili odlika nekih prethodnih vlasti, već nešto što nam se i dalje dešava. Podsećanja radi, 17.000 hektara zemljišta srpskog poljoprivrednog giganta PKB prodato je ispod svake cene pre samo par godina, za vreme ove vlasti.
Kada budemo imali jasan popis imovine kojom država, lokalne samouprave i javni sektor raspolažu, otkloniće se mogućnost njene zloupotrebe u partijske i lične svrhe. Tek kada se sazna šta je Srbiji ostalo, može se napraviti plan strogog i odgovornog upravljanja javnom imovinom kako bi se ostvario dodatni prihod u lokalnim budžetima i budžetu Republike Srbije.
Srpski poljoprivrednici su na teži način osetili rast cena đubriva koji ide i preko 200%. Najveći udeo mineralnog đubriva Srbija je uvozila iz Belorusije, tradicionalno prijateljske države kojoj je Srbija pod pritiskom EU i NATO nedavno uvela sankcije. Da li suverena država sme da povlači poteze koji su na njenu i štetu njenih građana?
Staviti van snage štetne zakone: Zakon o poljoprivrednom zemljištu i Zakon o konverziji zemljišta. Državnu zemlju treba da obrađuju naši zemljoradnici iz opština u kojima je zemlja. Vratiti sistem zadruga kako bi se poljoprivredna domaćinstva uspešno oduprla ucenama velikih prekupaca i nakupaca. Zaštititi poljoprivrednike od uvozničkih klanova koji diktiraju cene mineralnih đubriva. Zaustaviti ukrupnjavanje zemljišta od strane inostranih kompanija. Orijentisati se na permakulturu, organsku proizvodnju i mala poljoprivredna i stočarska gazdinstva. Raditi na zaštiti domaćih proizvoda i registrovati što više međunarodnih oznaka geografskog porekla.
Najbrojniji korisnici narodnih kuhinja u Srbiji su penzioneri. Naši najstariji sugrađani su dovedeni na ivicu gladi. Da li je glad budućnost koja čeka i ostale građane Srbije kada stignu do kraja svog radnog veka?
Pravo na dostojanstvenu starost: vratiti sve protivustavno otete penzije koje su neosporiva stečena svojina penzionera tokom njihovog radnog veka. Vojnim penzionerima uskladiti penzije shodno odluci Ustavnog suda, s kamatom. Pored ekonomskih, uvesti i osnovne penzije za sve građane starije od 65 godina, bez obzira da li imaju radni staž, uključujući i žene koje su svoj radni vek provele obavljajući poslove koji se ne plaćaju.
Koliko prosečan građanin Srbije koji nema “vezu” čeka na pregled doktora specijaliste? Koliko na obično dijagnostičko snimanje? Koliko je lekara i medicinskih radnika ostalo da nas leči, a koliko ih je otišlo u Nemačku? Zašto je Srbija prva u Evropi, a druga u svetu po smrtnosti od malignih bolesti? Da li je korona postala jedina bolest, a sve ostale su magično nestale?
Svi građani Srbije imaju pravo na zdravstveno osiguranje plaćeno iz budžeta i zato overavanje zdravstvenih knjižica treba ukinuti. Srediti bolnice i porodilišta, stati na put akušerskom nasilju, odvojiti više sredstava kao pomoć bračnim parovima u procesu dobijanja dece veštačkom oplodnjom. Izjednačiti državnu i privatnu praksu.
Svi građani Srbije su verovatno čuli za priču Đorđa Joksimovića, samohranog oca koji je ostao bez posla i kome je je služba za socijalni rad oduzela troje male dece. Đorđe je samo jedan od u moru takvih primera, ali je o njegovoj borbi sa sistemom snimljen i igrani film koji je dobio mnoge evropske nagrade. Od kad je Srbija postala poznata po oduzimanju dece?
Umesto što se deca oduzimaju i smeštaju u hraniteljske porodice koje po detetu dobijaju više od 50.000 dinara mesečno, reformisati sistem socijalne zaštite tako da čuva i finansijski pomaže primarnu porodicu. Uvesti univerzalnu socijalnu zaštitu za sva domaćinstva bez primanja. Olakšati proces usvajanja dece za bračne parove koji boluju od steriliteta. Preispitati rad i uslove humanosti u domovima za decu bez roditeljskog staranja, domovima za stara i nezbrinuta lica i lica sa smetnjama u razvoju.
Svaka suverena država kroz obrazovanje osigurava svoju budućnost i shodno tome se o njemu brine. Koliko se vlasti u Srbiji brinu o našoj deci i budućnosti, vidi se na osnovu toga koliko (ne) cene prosvetne radnike i obrazovni sistem.
Vratiti dostojanstvo prosvetnim radnicima i proširiti vaspitnu nadležnost nastavnika u osnovnim i srednjim školama, povećati im plate, a smanjiti birokratski posao koji im je paradoksalno povećan elektronskim dnevnikom. U visokom obrazovanju, preispitati rad i ulogu privatnih fakulteta i spreči politički progon “nepodobnih” profesora sa državnih univerziteta. Obrazovanje je pravo deteta. Obezbediti besplatne vrtiće za svu decu u Srbiji, bez troškova za roditelje. Deci u osnovnoj školi obezbediti besplatne udžebnike, sveske, pribor, užinu i sport. Sprečiti odliv izuzetnih studenata iz zemlje.
U Srbiji se već decenijama aktivno radi na sistematskom uništavanju nacionalne kulture i dostojanstva. Jedan od aktuelnih primera koji je poznat široj javnosti su TV reklame američke ambasade, koje nam više puta dnevno poručuju da treba da zaboravimo našu prošlost, da veličina naše teritorije nije bitna itd.
Sprečiti kulturnu i identitetsku degradaciju. Duplirati budžet za kulturu. Rešiti status samostalnih umetnika. Uvesti jasan sistem vrednovanja koji će iz svih oblasti kulturnog života izbaciti partijske ljude. Preispitati rad NVO finansiranih iz inostranstva i njihov uticaj na nacionalnu kulturu. Zaštititi sve kulturno-istorijske spomenike i uložiti u njihovu obnovu. Preispitati sistemsko prihvatanje Haške interpretacije istorije raspada Jugoslavije i uloge Srbije u njoj u udžbenicima i zvaničnim državnim dokumentima. Pokrenuti projekat ispitivanja kulturnog kontinuiteta na ovom prostoru od Vinče i Lepenskog vira do danas. Stimulisati mlade na redovno i besplatno bavljenje sportom kroz školski sistem. Rešiti vlasništvo nad sportskim klubovima i ukloniti mafijaške strukture iz sportskih saveza i državnih sportskih društava.
Koliko puta se medijima “omaklo” da prikažu Kosovo i Metohiju kao nezavisnu državu i zašto im to prolazi nekažnjeno? Koliko puta mesečno se predsednik “vanredno” obraća naciji sa malih ekrana? Mediji u Srbiji odavno nisu sredstvo za informisanje građana, nego propagandni kanali koji služe konstantoj političkoj kampanji.
Osloboditi medije od političke kontrole. Obezbediti ravnopravnu dostupnost medija svim političkim faktorima. Ukinuti pretplatu za RTS, izvršiti racionalizaciju njegovog rada i trajno rešiti finansiranje iz budžeta na koje politika neće imati uticaj. Napraviti okvir za promociju kvalitetnog sadržaja nauštrb štetnog rijaliti programa. Vratiti obaveznu dečiju sekciju u programe. Uvesti sistem visokih novčanih kazni, tako da se ni jednom privatnom mediju neće isplatiti kršenje pravila o emitovanju.
a) Ne nametati prisilnu vakcinaciju protiv kovida, ukinuti protivustavne kovid-propusnice i ostale mere za koje je dokazano da nemaju efekta
b) Zabraniti MHE i vratiti planinske vodotokove u prethodno stanje
v) Izaći iz svih sporazuma o migrantima
g) Zabraniti eksploataciju litijuma, kao i rad korporacije Rio Tinto na teritoriji Republike Srbije
d) Rešiti pitanja nestalih beba i problem akušerskog nasilja
đ) Povezati radni staž i isplatiti zaostale zarade za sva društvena preduzeća
e) Završiti restituciju u naturi i kroz supstituciju, bez troškova za budžet
ž) Rešiti pitanje ratnih veterana i njihovih prava, poboljšati njihov socijalni status kroz poreske olakšice i beneficije pri zapošljavanju
z) Zaštititi privatnost i dostojanstvo građana od države i globalnih korporacija, blokirati proces uvođenja kamera za biometrijsko prepoznavanje lica
Program Suverenista
u 20 tačaka
Samo u 2021. godini, dokumentovano je 133 etnički zasnovanih napada na Srbe i njihovu imovinu na Kosovu i Metohiji. To je u proseku jedan napad na svakih 65 sati. Da li suverena država sme to da dozvoli?
Srbija treba da izađe iz svih štetnih sporazuma sa tzv. Kosovom*. Što pre doneti poseban Zakon o Kosovu i Metohiji po modelu Danske i Farskih ostrva, koji bi bio u skladu i sa Ustavom i sa Rezolucijom 1244 UN. KiM ponovo podvesti pod naš pravno-ustavni poredak i zaštititi srpski narod i državne interese: imovinska prava pravnih i fizičkih lica, istorijsko i kulturno nasleđe, ljudska prava, status nealbanskog stanovništva i njihovo pravo na samoupravu. Republika Srbija mora da jača svoje veze sa Republikom Srpskom, kao i da pruži besplatnu pravnu pomoć i podršku u rešavanju imovinskih i svih drugih problema sa kojima se susreću Srbi iz BiH, Hrvatske, Crne Gore i Makedonije.
Iako je možda počela kao korisna ideja objedinjenog tržišta, današnja EU je umesto ekonomskog, postala politički projekat koji za cilj ima oduzimanje suverenosti državama članicama krojenjem njihove unutrašnje i spoljašnje politike. Neke države-članice poput Poljske i Mađarske su počele da se bune što im EU oduzima suverenost. A Srbija?
Proces “pridruživanja” EU ima katastrofalne posledice po Srbiju. Umesto da jačaju i razvijaju domaću privredu, poslušne autokratske vlasti uz punu podršku EU se zadužuju, daju neopravdane subvencije uglavnom nemačkim investitorima i crpe novac iz EU fondova. Građanima Srbije se stvara kratkoročni privid nešto bolje ekonomske situacije, a u realnosti postajemo zadužena kolonija jeftine radne snage. Evropa nije jednako EU. Srbija je oduvek bila i biće deo Evrope. Spoljnopolitički fokus Srbije mora da bude jaka regionalna i susedska politika, kao i održavanje dobrih diplomatskih veza sa tradicionalno prijateljskim evropskim i svetskim zemljama. Srbija mora da bude otvorena prema svetu, ali da se fokusira na odbranu sopstvenih interesa. Suverenisti smatraju da Srbija nikada ne treba da uđe u NATO.
Pored enormnog rasta cena sirovina, goriva i osnovnih životnih namirnica, ljudi u Srbiji su primetili i jednu anomaliju: kurs evra kao da stoji zakucan. Veštački stabilan.
To je samo još jedan pokazatelj da dinar u Srbiji nije valuta, nego sredstvo svakodnevnog plaćanja, a sve ostalo je evro: i štednja i kreditiranje i nekretnine. Vrednost srpskog dinara se više ne zasniva na jačini srpske privrede, nego se određuje prema evru. Narodna banka Srbije kao i većina centralnih banaka drugih zemalja postale su obične menjačnice. Država koja ne upravlja svojom valutom nije suverena. Srbija mora da vrati monetarni suverenitet u ruke naroda. Prvi i najvažniji korak je ukidanje valutne klauzule. Uz njega ide ukidanje notara i sumanutih ovlašćenja izvršitelja, čime bi država zaštitila svoje građane od banaka i rastućeg problema beskućništva.
Da li suverena država sme da sklapa tajne ugovore i troši nepoznate količine novca građana, kao što se nedavno desilo sa Institutom za vodoprivredu Jaroslav Černi, kao što se desilo sa Er Srbijom, Srbijagasom, prugom Beograd-Budimpešta, Železarom Smederevo, kao što se priprema da se uradi sa Telekomom i EPS-om?
Budžet Republike Srbije predstavlja novac svih građana Srbije, a ne novac političara. Svaki građanin treba da ima javno dostupan uvid u to kuda je otišao svaki dinar iz budžeta. Državna uprava, lokalna samouprava, sva javna preduzeća, institucije i ustanove moraju jednom mesečno na svojim internet stranicama objavljivati detaljne podatke o trošenju budžetskog novca, kao i sve ugovore koje su sklopili u ime građana. Uvesti potpunu transparentnost države, koja će delovati kao kontrolni mehanizam i sprečiti svaku buduću vlast u korupciji i proneveri novca.
Svi građani Srbije će na svom džepu osetiti posledice partijskog zapošljavanja, i to preko računa za struju. Na očigled cele domaće javnosti, u termoelektrani Nikola Tesla se umesto uglja, ložilo blato; sada kada su proizvodni pogoni uništeni, Srbija mora da uvozi struju po višestruko većoj ceni, umesto da je sama proizvodi.
Na najodgovornija mesta u državnoj upravi, javnim institucijama, ustanovama i preduzećima, moraju doći najstručniji i najsposobniji ljudi, bez obzira na njihovu političku pripadnost, već isključivo na osnovu uslova propisanih na javnim konkursima. Srbiju treba da vode najsposobniji, a ne partijski najpodobniji.
Da li suverena država sme da dopusti da jedan kriminalni klan poput Belivukovog godinama nesmetano deluje na njenoj teritoriji? Da li sme da prođe nekažnjeno slučaj Krušik, slučaj Jovanjica? Da li javni funkcioneri smeju da kriju novac na ofšor destinacijama i ne objasne poreklo tog novca?
Tri grane vlasti treba da budu nezavisne od uticaja pojedinaca, političkih stranaka i stranaca. Sudska vlast treba da bude iznad izvršne vlasti, a zakonodavna iznad svih. Sudstvo, tužilaštvo, policija i vojska moraju da rade u interesu naroda, a ne političara, njihovih stranaka i stranaca. Poštovanje ljudskih i imovinskih prava. Izmena lošeg Zakona o poreklu imovine i vraćanje sve bespravno stečene imovine kroz privatizacije i korupciju. Sprovođenje finansijskih i međunarodnih istraga pranja novca preko ofšor destinacija. Uvođenje elektronske javne uprave na blok-čejn tehnologiji.
Izborne krađe i falsifikovanje narodne volje su postale ružna tradicija u Srbiji. Građani su imali prilike da to vide svojim očima i na nedavno održanom referendumu. Ako izborni sistem ne sprečava krađu, to znači da taj izborni sistem ne valja i da ga treba menjati.
Uvesti direktne izbore za predsednike opština i gradonačelnike i veći cenzus za koalicije. Srediti birački spisak, glasačka mesta kontrolisati video nadzorom. Kombinovani većinsko-proporcionalni sistem, ravnopravne teritorijalne zastupljenosti narodnih poslanika u Skupštini RS, izmena načina finansiranja političkih stranaka.
Da li sav novac koji ljudi širom Srbije plaćaju kroz porez treba da se sliva u ministarstva u Beogradu, ili taj novac treba da ostane u mestima u kojima ti ljudi žive?
Srbija treba da ima jednu sudsku i zakonodavnu vlast, jednu vojsku i spoljnu politiku, ali na nivou izvršne vlasti, potrebna je decentralizacija. Porezi koje ljudi plaćaju na lokalu, treba i da ostanu na lokalu. Povećavanjem nadležnosti lokalnih samouprava, stvaraju se prihodi dovoljni za samoodrživost lokala, a to je ujedno i prvi korak u rešavanju problema masovnog iseljavanja ljudi. Svi lokali u celoj Srbiji treba da imaju veći nivo nadležnosti nego što to ima AP Vojvodina.
Čak dve trećine svih zaposlenih građana Srbije rade u malim i srednjim preduzećima. Dakle, nisu velike strane fabrike kičma srpske privrede kao što nam se predstavlja, nego naša mala i srednja preduzeća.
Bez jake domaće privrede, nema ni dobrog obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite, kulture, bezbednosti. Država koja nema jaku domaću privredu nije suverena. Srbija mora da se osloni na inovacije, domaću privredu i domaće preduzetnike, olakša im troškove poslovanja manjim porezom i manjim birokratskim troškovima, obezbedi bankarski sistem koji domaćim privrednicima pruža dostupnu, kreditnu podršku u dinarima.
Tzv. strani investitori u Srbiju ne dolaze radi pravog ulaganja i pokretanja srpske privrede. To nisu fabrike koje se bave proizvodnjom, nego isključivo poslovima sklapanja i dorađivanja, a za to im je bitna samo jeftina radna snaga. Kada iscrpe sve subvencije, odlaze. Slična situacija je i sa stranim, uglavnom kineskim rudarskim kompanijama: one eksploatišu srpsku rudu i dodatno povećavaju svoj profit tako što ne moraju da brinu o zdravlju građana i životnoj sredini. Suverena država to ne sme da dopusti, a ova vlast ne samo da im to dopušta, nego ih još i podstiče.
Ove subvencije dovode u neravnopravan položaj domaće privrednike i predstavljaju nelojalnu konkurenciju koja koči njihov razvoj i rast, a Srbija se pretvara u divlju rudarsku koloniju i zemlju jeftine radne snage za globalne korporacije. U centru naše ekonomske politike moraju biti domaća, pre svega mala i srednja preduzeća, koja će pokrenuti privredni rast i otvoriti mogućnost dugoročnog ekonomskog prosperiteta u zemlji, a ne njegov kratkotrajan privid.
Kada radnik primi neto platu u iznosu od 35 hiljada dinara, država kroz porez i doprinose uzme malo manje od 20 hiljada dinara, što od radnika, što od poslodavca. U pitanju je skoro 60%. Zato i ne čudi masovni problem poslodavaca koji radnike prijavljuju uglavnom na minimalac, a ostatak plate im daju “na ruke”.
Porez i doprinose smanjiti za trećinu, a minimalac povećati tako da prati poresko rasterećenje. Uvesti progresivan sintetički porez. U prvom koraku, odmah uvesti početnu stopu od 20% i zatim oročiti rastom poreskih prihoda. Ovakva poreska reforma je najbolji i najravnopravniji podsticaj, kako za strane kompanije, tako i za domaća preduzeća. Pomoći frilenserima i sprečiti njihov odlazak iz zemlje.
Sumnjive privatizacije, stečaji i davanje državne imovine u bescenje nisu prošlost ili odlika nekih prethodnih vlasti, već nešto što nam se i dalje dešava. Podsećanja radi, 17.000 hektara zemljišta srpskog poljoprivrednog giganta PKB prodato je ispod svake cene pre samo par godina, za vreme ove vlasti.
Kada budemo imali jasan popis imovine kojom država, lokalne samouprave i javni sektor raspolažu, otkloniće se mogućnost njene zloupotrebe u partijske i lične svrhe. Tek kada se sazna šta je Srbiji ostalo, može se napraviti plan strogog i odgovornog upravljanja javnom imovinom kako bi se ostvario dodatni prihod u lokalnim budžetima i budžetu Republike Srbije.
Srpski poljoprivrednici su na teži način osetili rast cena đubriva koji ide i preko 200%. Najveći udeo mineralnog đubriva Srbija je uvozila iz Belorusije, tradicionalno prijateljske države kojoj je Srbija pod pritiskom EU i NATO nedavno uvela sankcije. Da li suverena država sme da povlači poteze koji su na njenu i štetu njenih građana?
Staviti van snage štetne zakone: Zakon o poljoprivrednom zemljištu i Zakon o konverziji zemljišta. Državnu zemlju treba da obrađuju naši zemljoradnici iz opština u kojima je zemlja. Vratiti sistem zadruga kako bi se poljoprivredna domaćinstva uspešno oduprla ucenama velikih prekupaca i nakupaca. Zaštititi poljoprivrednike od uvozničkih klanova koji diktiraju cene mineralnih đubriva. Zaustaviti ukrupnjavanje zemljišta od strane inostranih kompanija. Orijentisati se na permakulturu, organsku proizvodnju i mala poljoprivredna i stočarska gazdinstva. Raditi na zaštiti domaćih proizvoda i registrovati što više međunarodnih oznaka geografskog porekla.
Najbrojniji korisnici narodnih kuhinja u Srbiji su penzioneri. Naši najstariji sugrađani su dovedeni na ivicu gladi. Da li je glad budućnost koja čeka i ostale građane Srbije kada stignu do kraja svog radnog veka?
Pravo na dostojanstvenu starost: vratiti sve protivustavno otete penzije koje su neosporiva stečena svojina penzionera tokom njihovog radnog veka. Vojnim penzionerima uskladiti penzije shodno odluci Ustavnog suda, s kamatom. Pored ekonomskih, uvesti i osnovne penzije za sve građane starije od 65 godina, bez obzira da li imaju radni staž, uključujući i žene koje su svoj radni vek provele obavljajući poslove koji se ne plaćaju.
Koliko prosečan građanin Srbije koji nema “vezu” čeka na pregled doktora specijaliste? Koliko na obično dijagnostičko snimanje? Koliko je lekara i medicinskih radnika ostalo da nas leči, a koliko ih je otišlo u Nemačku? Zašto je Srbija prva u Evropi, a druga u svetu po smrtnosti od malignih bolesti? Da li je korona postala jedina bolest, a sve ostale su magično nestale?
Svi građani Srbije imaju pravo na zdravstveno osiguranje plaćeno iz budžeta i zato overavanje zdravstvenih knjižica treba ukinuti. Srediti bolnice i porodilišta, stati na put akušerskom nasilju, odvojiti više sredstava kao pomoć bračnim parovima u procesu dobijanja dece veštačkom oplodnjom. Izjednačiti državnu i privatnu praksu.
Svi građani Srbije su verovatno čuli za priču Đorđa Joksimovića, samohranog oca koji je ostao bez posla i kome je je služba za socijalni rad oduzela troje male dece. Đorđe je samo jedan od u moru takvih primera, ali je o njegovoj borbi sa sistemom snimljen i igrani film koji je dobio mnoge evropske nagrade. Od kad je Srbija postala poznata po oduzimanju dece?
Umesto što se deca oduzimaju i smeštaju u hraniteljske porodice koje po detetu dobijaju više od 50.000 dinara mesečno, reformisati sistem socijalne zaštite tako da čuva i finansijski pomaže primarnu porodicu. Uvesti univerzalnu socijalnu zaštitu za sva domaćinstva bez primanja. Olakšati proces usvajanja dece za bračne parove koji boluju od steriliteta. Preispitati rad i uslove humanosti u domovima za decu bez roditeljskog staranja, domovima za stara i nezbrinuta lica i lica sa smetnjama u razvoju.
Svaka suverena država kroz obrazovanje osigurava svoju budućnost i shodno tome se o njemu brine. Koliko se vlasti u Srbiji brinu o našoj deci i budućnosti, vidi se na osnovu toga koliko (ne) cene prosvetne radnike i obrazovni sistem.
Vratiti dostojanstvo prosvetnim radnicima i proširiti vaspitnu nadležnost nastavnika u osnovnim i srednjim školama, povećati im plate, a smanjiti birokratski posao koji im je paradoksalno povećan elektronskim dnevnikom. U visokom obrazovanju, preispitati rad i ulogu privatnih fakulteta i spreči politički progon “nepodobnih” profesora sa državnih univerziteta. Obrazovanje je pravo deteta. Obezbediti besplatne vrtiće za svu decu u Srbiji, bez troškova za roditelje. Deci u osnovnoj školi obezbediti besplatne udžebnike, sveske, pribor, užinu i sport. Sprečiti odliv izuzetnih studenata iz zemlje.
U Srbiji se već decenijama aktivno radi na sistematskom uništavanju nacionalne kulture i dostojanstva. Jedan od aktuelnih primera koji je poznat široj javnosti su TV reklame američke ambasade, koje nam više puta dnevno poručuju da treba da zaboravimo našu prošlost, da veličina naše teritorije nije bitna itd.
Sprečiti kulturnu i identitetsku degradaciju. Duplirati budžet za kulturu. Rešiti status samostalnih umetnika. Uvesti jasan sistem vrednovanja koji će iz svih oblasti kulturnog života izbaciti partijske ljude. Preispitati rad NVO finansiranih iz inostranstva i njihov uticaj na nacionalnu kulturu. Zaštititi sve kulturno-istorijske spomenike i uložiti u njihovu obnovu. Preispitati sistemsko prihvatanje Haške interpretacije istorije raspada Jugoslavije i uloge Srbije u njoj u udžbenicima i zvaničnim državnim dokumentima. Pokrenuti projekat ispitivanja kulturnog kontinuiteta na ovom prostoru od Vinče i Lepenskog vira do danas. Stimulisati mlade na redovno i besplatno bavljenje sportom kroz školski sistem. Rešiti vlasništvo nad sportskim klubovima i ukloniti mafijaške strukture iz sportskih saveza i državnih sportskih društava.
Koliko puta se medijima “omaklo” da prikažu Kosovo i Metohiju kao nezavisnu državu i zašto im to prolazi nekažnjeno? Koliko puta mesečno se predsednik “vanredno” obraća naciji sa malih ekrana? Mediji u Srbiji odavno nisu sredstvo za informisanje građana, nego propagandni kanali koji služe konstantoj političkoj kampanji.
Osloboditi medije od političke kontrole. Obezbediti ravnopravnu dostupnost medija svim političkim faktorima. Ukinuti pretplatu za RTS, izvršiti racionalizaciju njegovog rada i trajno rešiti finansiranje iz budžeta na koje politika neće imati uticaj. Napraviti okvir za promociju kvalitetnog sadržaja nauštrb štetnog rijaliti programa. Vratiti obaveznu dečiju sekciju u programe. Uvesti sistem visokih novčanih kazni, tako da se ni jednom privatnom mediju neće isplatiti kršenje pravila o emitovanju.
a) Ne nametati prisilnu vakcinaciju protiv kovida, ukinuti protivustavne kovid-propusnice i ostale mere za koje je dokazano da nemaju efekta
b) Zabraniti MHE i vratiti planinske vodotokove u prethodno stanje
v) Izaći iz svih sporazuma o migrantima
g) Zabraniti eksploataciju litijuma, kao i rad korporacije Rio Tinto na teritoriji Republike Srbije
d) Rešiti pitanja nestalih beba i problem akušerskog nasilja
đ) Povezati radni staž i isplatiti zaostale zarade za sva društvena preduzeća
e) Završiti restituciju u naturi i kroz supstituciju, bez troškova za budžet
ž) Rešiti pitanje ratnih veterana i njihovih prava, poboljšati njihov socijalni status kroz poreske olakšice i beneficije pri zapošljavanju
z) Zaštititi privatnost i dostojanstvo građana od države i globalnih korporacija, blokirati proces uvođenja kamera za biometrijsko prepoznavanje lica
Apatija, apolitičnost, “svi su isti”, “samo ulica” i priče o bojkotovanju savršeno odgovaraju svakoj autokratskoj vlasti, pa i ovoj. Što je manja izlaznost naroda na izbore, to je veći prostor za njih da falsifikuju glasove. Zato, ako ste nezadovoljni i ako mislite da građani Srbije moraju da žive bolje,
Izađite na glasanje 3. aprila i odlučite koju politiku država Srbija treba da vodi
(da to neko ne bi uradio umesto vas).

A ako ste kojim slučajem jedan od onih 800.000 ljudi koji su na referendumu rekli NE i borili se za očuvanje Ustava, to ne znači nužno da ste naš glasač, ali znači da ste prepoznali važnost suverenističke politike za Srbiju.
